Dugo sam razmišljala o svom životu i moram priznati da sam htjela opet izbrisati svoj blog...ponkad bih mogla srušiti svijet odustati od svih osim jedne osobe zbog koje sam postala,nadam se i bolja osoba...Ne da sam bila loša ali nisam se znala nositi sam problemima koji su me iz dana u dan iz unutra izjedali...Nitko nije rekao da je život krasan i uvijek pun pozitivnih iznanađenja,a kamoli da je lako živjeti...Osobnost čovjeka se izgrađuje tokom cijelog života...zbog toga je važno opraštati no dobro znamo svi da nam to teško pada jer nemoguće je svoja sjećanja izbrisati...priča mog života,ne samo dio moje svakodnevnice ispisujem,no nikad ne pišem sve što mi pada na pamet jer neke stvari bi smijeli samo znati ja i moja savjest,ponekad mi je ona jedina koji mogu baš sve reći što me zamara u ovom sebičnom mjestu...Ne mogu vjerovati kako se ljudi mogu promijeniti,zanima ih samo novac i sava,zbog koje postaju za mene zvijeri koje će jednog dana uništiti svijet...tek kada vide bez čega su ostali postaju svjsni što su imali...Sada smo svi tzv. prijatelji..no za par godina većina će zaboraviti na frende,možda se ne će niti pozdarviti...ali svi odu svojim putem...mnogi će uspjeti,no mnogi će prodati svoju dušu a moje riječi će biti u sjećanju svakog tko se u ovome prepoznao...

Od davnina ljudi su gledali na snove kao na nešto tajanstveno, značajno i moćno. Smatrali su da su oni jezik nesvjesnog uma koji odražava naše radosti, brige i nade. Mnogi ljudi vjeruju da razumijevanjem jezika snova možemo obogatiti naše živote i povećati znanje o sebi. Franz Bardon je smatrao da su oni poruka našeg višeg uma našem nižem umu. On kaže da onaj tko ne razumije simboliku snova baca neotvorena i nepročitana pisma poslana od Boga.

Snove možemo podijeliti u tri kategorije:
1. Fizičke snove (fizičke smetnje, probava, bolest i sl.)
2. Psihičke snove (mentalne aktivnosti iz dana, radosti, brige i nade)
3. Mistične snove (proročki snovi, sjećanje prošlog života, poruke, simboli i sl.)

H.P.Blavatsky je navela 7 vrsta snova koje vam prenosim u cijelosti na engleskom i hrvatskom:

Seven Kinds of Dreams
WE may roughly divide dreams also into seven classes, and subdivide these in turn. Thus, we would divide them into:-

1. Prophetic dreams. These are impressed on our memory by the Higher Self, and are generally plain and clear: either a voice heard or the coming event foreseen.

2. Allegorical dreams, or hazy glimpses of realities caught by the brain and distorted by our fancy. These are generally only half true.

3. Dreams sent by adepts, good or bad, by mesmerisers, or by the thoughts of very powerful minds bent on making us do their will.

4. Retrospective dreams of events belonging to past incarnations.

5. Warning dreams for others who are unable to be impressed themselves.

6. Confused dreams, the causes of which have been discussed above.

7. Dreams which are mere fancies and chaotic pictures, owing to digestion, some mental trouble, or such-like external cause.

H.P. BLAVATSKY

Sedam vrsta snova
Snove okvirno možemo podijeliti u sedam kategorija, te ih dodatno još razdijeliti. Stoga ćemo ih podijeliti ovako:

1. Proročanski snovi. Utisnuti su u naše pamćenje od Višeg Ja, i općenito su jasni i čisti: ili se čuje određeni glas ili se vidi budući događaj.

2. Alegorijski snovi ili nejasna letimična opažanja stvarnosti uhvaćena od mozga i iskrivljeni u našim fantazijama. Općenito su samo polu-istiniti.

3. Snovi poslani od adepata, dobri ili loši, od mesmerista (Opp. magnetizera ili hipnotizera), ili od misli vrlo snažnih umova stvoreni da činimo po njihovoj volji.

4. Retrospektivni snovi događaja koji pripadaju prošlim inkarnacijama.

5. Upozoravajući snovi za druge, koji nisu u mogućnosti da sami prime takve utiske.

6. Zbrkani snovi, o čijim uzrocima je bilo diskusije u prethodnim kategorijama.

7. Snovi koji su čiste fantazije i kaotične slike, povezani s probavom, nekim mentalnim problemom ili takvi poput vanjskog uzroka (Opp. zvukovi, temperatura u prostoru gdje spavamo, tjelesni problemi mogu izazvati snove, koji to na simboličan način predstavljaju. Jednom prilikom sanjao sam da popravljam radio. Odjednom su se instalacije radija zapalile i sve je počelo gorjeti. Probudio sam se i ustanovio da mi je bilo veoma vruće. Tako su instalacije na simboličan način ukazivale na moj nervni sistem koji je bio pregrijan).

H.P. BLAVATSKY


Mnoge ne-tehnološke kulture pridaju veliku važnost svojim snovima. Australijski Aboriđini vjeruju da su snovi stvaran svijet, a da je ovaj svijet gdje živimo "san".

Usmjeravanje snova
Poput drugih istočnih naroda egipćani i grci vjerovali su da snovi mogu poslužiti kao orakl, poruke od bogova. Najbolji način da dobijemo željeni odgovor, posebno u bolesti bilo je usmjeravanje, induciranje ili "inkubacija" snova. Da bi inducirali snove egipćani su putovali u hramove poput čuvenog hrama u Memfisu. Tamo bi preko noći spavali na posebnim krevetima za snove u nadi da će primiti božanski savjet, pomoć ili ozdravljenje. Bolesnici su čak pili posebne čajeve ili su postili da bi inducirali snove. Snove je moguće po volji usmjeravati pa tako sanjati ono što želimo. Moguće je dobiti odgovor na bilo koje pitanje jer je univerzum ogromna riznica znanja. U snovima možemo posjetiti bilo koje mjesto jer u snu duša nije vezana za fizičko tijelo. Jedan majstor je rekao da smo u snu daleko bliži istini nego u budnom stanju jer nismo sputani tijelom. Možemo putovati beskrajnim univerzumom po volji. Tada smo zaista slobodni samo ako možemo biti dovoljno budni u snovima. Da bi imali budne ili lucidne snove trebali bismo redovno zapisivati snove i imati urednu naviku odlaženja na spavanje otprilike u 22h i spavati barem 7-8h.

Kreativni snovi
Umjetnici, pisci, kompozitori, znanstvenici i pronalazači koristili su snove kao izvor originalnih ideja i nadahnuća. Tako je Kekule kemičar 19-tog stoljeća sanjao zmiju kako grize svoj rep i to ga je inspiriralo da pronađe molekularnu strukturu molekule benzoina. Talijanski kompozitor Giuseppe Tartini jedan svoj komad je nazvao "Đavolja sonata" koju je uspio dovršiti nakon što je sanjao isječak u kojemu mu je đavo svirao violinu. Salvador Dali je u svom slikarstvu koristio mnoge fantazije iz svijeta snova. Krojač, izumitelj šivaće mašine, konstruirao je šivaću mašinu ali nikako nije nalazio riješenje kako postići šivanje sa šivaćom iglom sve dok jedne noći nije sanjao da se nalazi u nekoj đungli. Odjedanput su ga domoroci počeli naganjati kopljima. Bacili su koplja na njega i primijetio je da su koplja šuplja na vrhu. Kada se probudio ponovo je počeo razmišljati kako da riješi problem sa iglom. Tada se sjetio sna, iglu treba probušiti na vrhu i provući konac kroz nju.

Ja sam žena sjena,
ja ti ulazim u san,
milujem ti lice,
cijele noći dok si sam.
Ja sam žena sjena,
u mom krilu čekaš dan,
ja te vodim tamo
gdje nikad nisi sam.



Jer i sada postoje
dvije istine
tvoja da si uvijek sam
i da čekaš na mene,
meni samo ostaje
da ti vratim sjećanje
i da budem kraj tebe
sve dok te ne probude.



Ja sam žena sjena,
ja ti ulazim u san,
samo tu još mogu
sebe da ti dam.
Ja sam žena sjena,
u mom krilu čekaš dan,
ja te vodim tamo,
gdje nikad nisi sam.



Izvođač: Sanela Sijerčić
Preuzeto sa: "http://bs.wikipedia.org/wiki/%C5%BDena_sjena"

Lutam gradom,bez ikakvog cilja.........šećem u daljine dok svu pažnju posvetim nebu.Skriva toliko tajna koje čovjek nikada neće moći saznati...iznova me fascinira,smiruje i daje mi snage da opet stanem na noge i kažem da mogu sve što želim...Znam da postoji nešto ili netko koji samo čeka pravi trenutak da ostvari svoja očekivanja...zvijezde toliko govore o ljudima,mjesec upravlja ljudima,a bez Sunca života ne bi bilo......Mnogi žive svoj život samo gledajući samo ravno ili u pod......ne pada im na pamet da upiru svoje oči u prekrasno nebo......jer svaki put kad gledam u nebo,za mene vrijeme postane i uživam živeći svoj život svoj baš takav kakav jest sa svim svojim dobrim i losim stranama...Ima dvije vrste nesreca: nesrece koje se dogadjaju nama i srece koje snalaze druge.Kad bi imala sto godina, moj najboji dan uvijek bi bio sutra.Kad imas sve, ne vidis nista, progledas tek kad nemas nista.Svašta mi sad pada pada na pamet,a zanimljivo je kako se ljudi opraštaju sve osim iskrenosti.............pozdrav

Neznam jel uopće vrijedno voljeti kad ono nikad nečeš možda to dobiti uzvraćeno....svaki jebeni put kad se zaljubim mora sve poći k vragu.....dosta mi je toga...opet mislim, to je to, dok ono.....ma nit sama neznam dal ne pretjerujem.......al upravo se osjecam kao da neko moje srece bode i ne mogu nista....Kad nekog volim,volim bezuvjetno,iskreno no uz jako puno straha......straha od opet neocekivanog razocarenja...Svaki jebeni put,svaki j... dan....svaku j.... minutu mislim na njega i pitam se pomisli li on na mene bar na sekundu...ili vec sada ljubi neku drugu vilu...Poljubac za mene znaci mnogo i bila sam sigurna da cu onog pravog naci bas poljubcom...i sada kad sam konacno takvo nest nasla,zasto je tak daleko,zasto to ne može trajti....zasto ne mogu zaustaviti trenutak kad me gledao u oci i drzao za ruku......pitam se jesam li prokleta na doživotnu patnju i dal će svi moji snovi propasti samnom kroz zemlju........tako malo mi treba da budem sretna a to malo mi uvijek upropasti snove....veli se da nada umire posljednja a moja je na samrti........toliko o meni........mogla bi pisati i vise al mislim da to nitko nebi mogao razumjeti....upravo sam napisala veliko sranje al pitam se hoću li ikad biti sretna u ljubavi i hoće li mi ljubav ikad biti uzvraćena..pozdrav svima koji me bar pokusaju razumjeti i zato svima veliko hvala............

This time, This place
Misused, Mistakes
Too long, Too late
Who was I to make you wait
Just one chance
Just one breath
Just in case there's just one left
'Cause you know,
you know, you know
[CHORUS]
That I love you
I have loved you all along
And I miss you
Been far away for far too long
I keep dreaming you'll be with me
and you'll never go
Stop breathing if
I don't see you anymore

On my knees, I'll ask
Last chance for one last dance
'Cause with you, I'd withstand
All of hell to hold your hand
I'd give it all
I'd give for us
Give anything but I won't give up
'Cause you know,
you know, you know

[CHORUS]

So far away
Been far away for far too long
So far away
Been far away for far too long
But you know, you know, you know

I wanted
I wanted you to stay
'Cause I needed
I need to hear you say
That I love you
I have loved you all along
And I forgive you
For being away for far too long
So keep breathing
'Cause I'm not leaving you anymore
Believe it
Hold on to me and, never let me go
Keep breathing
'Cause I'm not leaving you anymore
Believe it
Hold on to me and, never let me go
Keep breathing
Hold on to me and, never let me go
Keep breathing
Hold on to me and, never let me go

Polagano me napušta patnja i bol..........al u mom srcu nastaje praznina.Neznam ni sama kako bi opisala taj nevjerovatan osjećaj......neznam je li on pozitivan ili negativan.....samo znam da nešto fali...čudno se osjećam i jako sam zbunjena.....sve mi se čini tako nestvarno...kao da nisam čovjek koji živi svoj život...već kao da sam u nekoj okrutnoj igri.Labirint čiji je izlaz jednosatvno nestao....cijeli vrijeme idem u krug iako svaki put odaberem drugi put.Neću više tražiti vrata koja će me odvesti van iz te igre,nego ću igri pogledati u oči......što li od mene očekuje???tko sam ja???osjećam se sama iako nisam...nikome više ne vjerujem.....baš nikom....Prijateji??nit njima....previše sam vjerovala ljudima i njima tražila ono dobro......sad je dosta....neka već jednom prestanu glumiti i neka pokažu svoje pravo lice....neka skinu masku nevinih ljudi jer maškare su prošle,no i sa maskom vidim im oči....i u njima sve piše...mogu me zavaravati no ja znam tko su oni...pitam se postoji li netko na ovoj planeti kome mogu vjerovati,koga mogu voljeti i od njega biti voljena...no to su samo pitanja ,a gdje su odgovori, kako ih pronaći?Ako imate kakav dobar savjet rado bi da mi ga napišete, puno bi mi to značilo...........hvala

Oprosti za svaki neuzvraćeni pogled ili riječ…
jednostavno ponekad mi ponestane snage…
jer ako te vidim i čujem ti glas neću moći bez
da te zagrlim, bez da te poljubim bez da ti
kažem koliko te volim….toliko me boli kad
zamislim da više te neću osjećati pored sebe,
u mom srcu nastaje praznina koju nitko drugi
osim tebe ne može ispuniti…

Oprosti mi za ljubav koju sam tebi posvetila,
koju sam za tebe čuvala i oprosti za moje
neostvarene nade koje mi još danas čupaju
srce iz prsiju,koje mi još danas tjeraju suze
da neprestano teku i oprosti što te ne mogu
zaboraviti…jer ako ti nestaneš iz mojih misli
nestat ću i ja zauvijek….

Oprosti za svaki dodir,za svaki poljubac…
za koje znam da tebi nije bilo stalo…oprosti
što te nalazim u snovima jer te na javi ne
mogu pronaći,oprosti što toliko luda za
tobom da ne shvaćam razliku između stvarnosti
i snova…oprosti što mi je potrebna tvoja
ljubav jer bez nje ne mogu disati,oprosti
mi što te volim,oprosti,oprosti…by me

Volim promjene...no kad me nešto slomi.......dugo tugujem i deprimiram sve oko sebe.......al danas zadnji put živim ovako jer ja danas otvaram oči i koliko je god moguće više vrata otvoriti koje vode dobrom..........ljudi se mijenaju svakim danom........a ja svake minute...ne mislim na fizičku promjneu već onu duhovnu....previše sam se zamarala tuđeim životima i problemima.....imam ih sama dovoljno.....jedva čekam dok se sutra probudim da mogu pogledati u nebo i sama sebi reći:"to sam ja,voli me kakva sam,mrzi me zato jer se više neću mijenati i ubi me ako je potrebno no ja ću i dalje živjeti....u tvojim mislima zauvijek...i svaki put kad na mene pomisliš neka te zaboli srce ako ga imaš za sve šta si mi učinio....znaj ja sam ono čega si se najviše bojao i ona zbog koje nečeš moći spavati jer svaki put kad zatvoriš oči moj "anđele" vidjet češ mene kako živim svoj život i konačno sam sretna i to bez tebe a tebe ovo bude boljelo i pratilo u grob...sve se vraća dvostruko....shvati da život ne čine samo dvije boje...crna i bijela boja.....sastoji se od niz šarenih boja koje samo treba dobro posložiti kako bi dale neki efek koji oduzima svima dah........ako ti imaš sve te boje i neznaš ih posložiti propal buš bez obzira dal si mogao imati boje no nisi to znao iskoristiti..."malo sam ne zamislila nemojte mi zamjeriti.......samo me zanima hoće li doći na moj grob ako umrem,hoće li mi ikad reći da mu je žao i hoće li mi ikad više pogledati u oči sa pogledom kojim me nekad gledao........

Jedva čekam da završi škola jer ne mogu jedno lice više u ovoj školi gledati....život često nije fer ali moramo naučiti živjeti sa tim manama života.....jučer sam cijeli dan buljeći u jednu snimku plakala,a skoro sam i prestala disati....al dobro mi je došlo.......već dugo nisam plakala i vjerujte sada mi je malo lakše.......razlozi su kao i uvijek.........al ova snimka me slomila potpuno..........još samo par dana i onda ću početi normalno živjeti.....nadam se bez da ću se sjećati na tužne uspomene koje su srce slomile........

Što nas čeka nakon smrti? To je vjerojatno najčešće postavljano pitanje otkad smo razvili sposobnost vlastitog promišljanja i zaključivanja. Pretpostavke ćete naći u dva osnovna stajališta – religijskom i ateističkom – ali odgovora nigdje...........evo o čemu ja razmišljam.........ovaj put neću pisati ništa o sebi jer mislim da slika sve govori...........




Kao djeca smo se bojali utvara i duhova koji su najčešće bili obične sjene na zidu u našoj mašti preoblikovane u ljude. Međutim, postoje mnogi odrasli ljudi koji tvrde da su vidjeli mrtve, čak i razgovarali s njima i opipali ih. Dakle, postoji li život poslije života ili nas stvarno samo čeka samo mrak duboko ispod zemlje i jedno veliko ništavilo?

Činjenica je da smo skloniji vjerovati prvom dijelu pitanja jer se život čini nekako besmislen ako smrću sve završava i ako tako naprosto prestajemo postojati. O takvoj ljudskoj prirodi svjedoče i mnoge stare civilizacije koje su imale pogled na zagrobni život sličan našemu. Egipćani su, na primjer, vjerovali u besmrtnost duše pa su tijekom života odavali počasti bogovima, a mrtve su pokapali s dragocjenostima i mumificirali ih kako bi se duša nakon određenog vremena mogla vratiti u tijelo. Na taj su način, osim toga, pripremali preminulog na opasno putovanje u 'onom svijetu' na kojem je prva stanica bila zemlja bogova u kojoj su prolazili kroz sedam vrata izgovarajući pritom čarobne riječi. Ako su riječi bile pravilno izgovorene, mrtvac bi stigao u Ozirisov dom, mjesto posljednjeg suda.


Grci i Rimljani bili su politeisti, ali su također vjerovali da postoji podzemni svijet u koji odlazi duša nakon tjelesne smrti - zvali su ga Had. Elizijske poljane bile su dio Hada u kojem su prebivale duše pravednika, dok je Tartar bio ne baš primjereni ekvivalent kršćanskom paklu, ali su ondje smrtnici bili kažnjavani za svoja nedjela.

Dakle, od staroga vijeka ljudi su vjerovali da postoji nešto više od onoga što u stvarnom svijetu možemo pojmiti i netko tko će odrediti kakvi smo bili u životu. Danas postoji bezbroj spekulacija što se s nama nakon smrti zbilja događa, međutim nijedna od verzija nije znanstveno utemeljena pa, prema tome, ni općeprihvaćena.

Najviše što nam znanost može ponuditi iskustva su ljudi koji su doživjeli 'blizak susret sa smrću', tj. kliničku smrt. Knjiga koja nosi isti naslov kao naš članak uglavnom prenosi svjedočanstva takvih doživljaja i zanimljivo je da većina govori o svjetlosti na kraju svojevrsnog tunela prema kojoj su u tom stanju koračali, ali nitko nije vidio što je na kraju tunela. O svjetlosti su govorili obrazovani i primitivni ljudi, stariji, isto kao i šestogodišnjaci.

Klinička smrt podrazumijeva prestanak vanjskih znakova života, na primjer pulsa, disanja i svijesti. Sličnosti iskustva kao što je izdizanje iznad tijela i promatranje 'odozgo', ulazak u mračni tunel, svjetlost u daljini, osjećaj savršenog mira i, na kraju, ponovni povratak u tijelo, činjenica je koja najviše intrigira znanstvenike jednako kao i svećenike. Znanost njihove doživljaje objašnjava kao svojevrsne halucinacije uzrokovane lijekovima, kemijske reakcije u mozgu tijekom krize ili kao prijašnja davno zaboravljena iskustva.


Tunel rezerviran samo za duše




Njihovom se objašnjenju suprotstavljaju iskustva kao što je iskustvo djevojčice koja je u trenutku kliničke smrti mogla vidjeti što radi obitelj kod kuće te večeri, pa čak i o čemu razgovaraju. Drugi su do u detalje mogli opisati predmete u sobi i izvan nje. Tako je jedan muškarac savršeno detaljno opisao tenisicu medicinske sestre na krovu bolnice koju prije nikako nije mogao vidjeti. Ovakvi doživljaju ne dokazuju postojanje pakla ili raja, već odvajanje duše od tijela i njezinu svjesnost i nakon smrti.

Jedan je autor u svom članku o ovoj temi konstatirao da nema razloga da čovjek ne vjeruje u život poslije života jer za to nema objektivnog razloga. Znanstvenici će svoju istinu tražiti u dokazima, a vjernici su svoju već pronašli. Možda je lijepo vjerovati da se nećemo pretvoriti u prah ili da nećemo istrunuti pod zemljom i da će to biti naš kraj, ali možda je još ljepše ne zamarati se time, već postupati u ovom životu što bolje možemo, ne božjeg suda radi, nego radi ljudi koji nas okružuju i sebe samih.

Slušaj kišu kako plače,njezini jecaji su toliko bolni da jednostavno nemogu više to podnjeti..........svaka kaplja je puna patnje,svaka kaplja koja na mene padne ima razlog zasto baš na mene.......zato stati ću pod kišu i djeliti svoju bol sa njom........vikat ću glasno,možda me Bog čuje.......vrijeme je da moje molitve čuje........briga me što će drugi misliti,kad me vidite,imate samo sliku mog izgleda al ovo sam ja puna osjećaja i zastašujućih razmišljana......za mene zivot nije biti zatvoren u tijelu jedne djevojke zivot je osjećati tuđe osjećaje.........ako želim plakati to ću učiniti,ako mi se smije smijat ću se...ne želim nikoga povrijediti al ipak nekog ponekad povrijedim... ne mogu promjeniti...je li to grijeh?

I tak...evo jedan glup post.Puno sam bolje volje i stvarno hvala svima koji su mi pri tome pomogli.........Kiki hvala tebi neznam kaj bi ja beze tebe,Matei koja je uvijek uz mene kad sam sva nora te ,Nina mi imamo iste probleme pa me razmiš,Jura hvala da si mi nakon svega mogao ponovno pogledati u oči.............i svima ostalima koji ste došli na moj blog i savjetovali me.......mnogo mi ovo znači.........Kao što glasi ona izreka"nakon kiše dolazi duga".........previše sam suza prolila tak da više nit plakati ne mogu.........hvala Bogu.........ponestalo mi je suza........nije bilo vrijedno.........zapravo bilo je jer sam opet nešto naučila........ma koga briga........sad sam tu gdje jesam i želim da tako i ostane jer moram još mnogo toga naučiti npr.......uživati u životu...........Svi ste vi moji anđelčeki koji me uvijek dignu na noge kada padnem........hvala još jednom.............pussssssssssssaaaaaaaa

Već kao malo djete zanimalo me kako je letjeti i osjećati se slobodnom...poći kamo god želim,vidjetiti što želim......mislim da je prekrasan osjećaj...imati krila i osjećati nježan vjetar kako me miluje...........danas sam nešto bolje iako sam pustila par suza no ubrzo me prošlo............ljudi me često pitaju što se samnom događa no iskreno neznam.Ljudi nemate pojima šta mi vaši komentari znače........dajete mi osjećaj da nisam sama da nisam jedina na ovom svijetu koja zaboravlja na lijepe trenuteke i hvala onima koji me unatoč mojim ispadima cijene..........i još nešto:::za one koji znaju Deutsch.

Dani prolaze,a ostajem negdje gdje je hladno,bojim se tresem se...nemam nikog da me zagrli.......prisjećam se.........toliko mi je hladno da ne mogu više disati........gledam te i gledajući umirem......suze moje su se zaledile na mom licu........uzmi jednu kao sjećanje na mene................

Znam da osobu koju volite vidite u svemu sto gledate sve što dodirnete i osjećate…korak po korak lutate svijetom nadajući se vidjeti je kako vam prilazi, gleda vas u oči i izgovara one prekrasne riječi koje ste toliko očekivali, da vas moli za oprost da suze iz njegovih oči niz njegovog lica kliznu da vas jako zagrli, da osjećate kako njegovo srce lupa i kako diše, da svaki njegov poljubac bude toliko dug, nježan i pun osjećaja koji te podsjećaju na sve one prekrasne dane koje ste proveli zajedno…..prisjetite se dana kad ste ga prvi put zamjetili pogledali mu u oči, njegove prekrasne oči koje vam oduzimaju dah,čiji vas pogled toliko veseli da se jednostavno zaledite pokušavajući taj trenutak zaustaviti…no onda otvorite oči i vidite da se to isto već jednom dogodilo,jednom ranije kad ste u to povjerovali i nadali se da čete se voljeti svom snagom i umom no tad shvatite da je to sve bila laž………..gluma………boli al život ide dalje,pun je oduševljenja i razočarenja….no naša planeta je ogromna i ima mnogo drugih ljudi koji će vas voljeti i koje možete naučiti voljeti no sjećanja ostaju…..duboko zarezana u vašem srcu a ključ nemate cijeli jer drugu polovicu on čuva opet negdje duboko zarezano u svom…možda ipak nije sve laž možda vas je ta osoba stvarno na trenutak voljela al sada je to samo uspomena na koju se rado ne prisjećate al ipak mislite na nju iz dana u dan…iako ne možete i ne želite ga zamisliti s drugom ipak se radujete ako će pronaći osobu koju će tako voljeti kao što ste vi njega…ipak krenete dalje i sretnete osobu čije su vas oči opet začarale,nasmijte se joj i ovo je početak nove priče a staru ostavljate iza sebe........

Evo novi post.....o čemu da pišem.....vjerujete u ono nadnaravno....jedna me frendica za to pitala da njoj neke stvari objasnim..jeste li kad čuli da vas netko zove a nikog nema....jeste li ponekad vidjeli nešto što nikad niste mislili da postoji...jeste li čuli
možda melodiju koja nikad ne prestaje ili da vam netko ispod kreveta kuca........mogla bi nabrajati i nabrajati.......no ako se vam to dešava i bojite se toga pročitajte ovo do kraja....ispričat ću vam priču o jednoj curi koja se kao maleno djete uvijek razlikovala od drugih,kad su se njezine kolegice igrale s barbikama ona je uvijek bila uvjerena da postoji zlo i da ga treba uništiti.......pa tako su i nekako izgledale njezine igrice.....kad joj je jedna veoma važna i draga osoba umrla počela je njezina noćna mora......počela je vidjeti i osjećati ........njih........al sada je to svakodnevnica......na početu se toga bojala al sada je shvatila da je to dar koji je dobila i da time samo može netkom pomoći...neki misle da je luda,nekoji se je boje.......a ja je razumijem.......u svakom je to od nas samo kpod nekih se to javlja ranije,kod nekih kasnije a kod nekih nikada jer to ne žele dopustiti i u to vjerovati...........zašto ovo pišem?neznam doslo mi je.......ajd ljudovi šaljem vam pusu................

Evo....da vam se predstavim........ma ne.To je razlog zašto sam svoj prosli blog prestala pisati.....ljudi nemaju boljeg posla nego vrijeđati i srat i po drugima........no ja nisam takva...imam svoje ja..svoje mišljenje,cilj,i svoju ubijatu tugu....samo jedno još prije novog posta........proširite svoje horizonte.........prepoznali su me oni koji me trebaju,za one koje sam sretna da ih imam,i oni koji uz moje postove traže sebe i svoju sreću.......no sad sam ja sjena i svugdje sam........ponekad me vidiš,no neznaš da ssam i u mraku pored tebe..........